Danas smo sjedili na klupi. Moj Mr. P. i ja. On je bio u ulozi prijatelja, a ne psihoterapeuta. Baljezgao je o nekim trenucima iz srednje… on je uvijek bio glavni frajer. Nije stvar u tome sto je zgodan ili prelijep, vec u njegovom smislu za humor. Njemu su se oduvijek smijali i najveci mrgudi (citaj ja).
Pricao je o nekoj zenskoj koju je pojebao na ekskurziji u cetvrtom. Bio je mortus pijan i to je ujedno i jedini razlog zasto je spavao s njom.
Naravno, kad se vratio, docekali su ga nadimci i podrugljivi pogledi… pricao je o tome kako ga je ipak brinulo to iako se ponasao kao da ga ne brine.
Svima je rekao da zenska ima dobre sise i da je nije stigao gledati u lice od njih. Tipicno za njega.
Taj put se izvukao. I vise nikad nije pio.
Meni je alkohol oduvijek bio glupa stvar. Trava, na drugoj strani, je bila nesto sto me privlacilo.
I tako… dok sam danas sjedila kraj P. uzivajuci u jednom od nasih momenata sutnje, sjetila sam se kako sam s jednim drugom u to vrijeme dok je P. bio na toj ekskurziji sjedila na vrhu jedne zgrade. Ta zgrada je bila jako visoka i gledala je direktno u prozore skole njegove cure. Pricali smo o njenim navikama i on se zalio kako bi volio da je ona u nekim stvarima nalik na mene. Nakon doze zaraznog smijeha, nastala je tisina, slicna onoj koju sam danas dijelila sa P.
Ja sam pogledala prema svojim nogama koje su visile s ruba zgrade i bile jako daleko od tla. Nagnula sam se gotovo previse. Nisam se zeljela ubiti. Ali sam zeljela skociti dole. Zbog pada. Na trenutak mi se to ucinilo nevjerovatno privlacnim.
Htjela sam taj fiks…
Ludjacki, neko bi pomislio…
Poslije sam shvatila pod kojim pritiskom sam bila u to vrijeme. Zeljela sam napraviti nesto sto ce me osloboditi.
Danas dok sam o tome razmisljala naumpala mi je trava. Ona mi se cini privlacnom bas kao onaj pad onomad.
P. kaze da je i on vazda trazio nacine da se oslobodi. On je dosta slican meni. Samo emotivno zreliji i nije povrijedjivan na nacine na koje sam ja bivala povrijedjivana.
Ko zna… mozda napravimo nesto sto nikad nismo do sada… mozda dozvolimo sebi taj pad.
Prije par godina jedna djevojcica (16 god) se popela na zgradu do moje sa drustvom, nepusila se trave i poletila sa 17.tog sprata.Vjerovatno je pozelila i ona da se oslobodi svega.
Nikad ne zeli glupe stvari jer ti se mogu obistiniti. Et podsjetila si me na nju sa svojim postom, bacanju sa zgrade i pusenju trave. Savjet : te dvije stvari ne radi u isto vrijeme, postoji mnogo ljepsih i boljih nacina da se oslobodis. Pleti, vezi, hekaj, pisi i pusi travu al se mani zgrada. 🙂
uh kad pomislim na travu muka mi dodje:/
djete drago…..nemoj se drogirat.
Vjeruj mi, neš ništa propustit u životu ako te to mimoiđe
To plaho i ne pije vode što ćemo ti govorit’ “nemoj to”, al’ naše je da kažemo. 😀
Nemoj to.
Kad se zaletiš grlom u jagode, jagode više nisu jagode.